Svijet zagonetki i mitova
Budući da se paprat neobično širi, uvijek je poticala maštu promatrača. Rano je postala poznata kao ljekovita biljka s čarobnim djelovanjem. Čak su i u sredini 19. stoljeća postojale mnogobrojne teorije raznih vrsta o ovim mitskim praiskonskim biljkama koje se mogu reproducirati bez cvjetova te, prvenstveno, bez stvaranja sjemenja. Tek je moderna tehnologija otkrila tajnu koja se čuvala preko 350 milijuna godina. Lajpciški botaničar, Wilhelm Hofmeister, upotrijebio je mikroskop s visokom razlučivošću kako bi otkrio sićušne smeđe udubine za koje se ispostavilo da su odgovorne za tajanstveno razmnožavanje paprati. Umjesto sjemenja paprati upotrebljavaju spore koje oblikuju neprimjetan gametofit (protalij) s muškim i ženskim organima. Ako spore dobivaju dovoljno vode, osjemenjivanje započinje i nova paprat može rasti. Štoviše: Preteče paprati koje su nekad bile biljke veličine stabla usred prostranih šuma stvorile su, zajedno s drugim biljkama, osnovu naših zaliha ugljena. Današnje paprati – do 12.000 vrsta u cijelom svijetu od kojih je 200 pronađeno u srednjoj Europi – još uvijek su skroman podsjetnik na mnoge vrste koje su jednom postojale.
Svojim lepezastim rastom i često pune perastih listova, paprati u vrtovima pružaju smirujući ugođaj i stvaraju dojam tajanstvenosti među zeljastim biljkama koje vole sjenu, kao što su kozja brada, srdašce i jedići. Ovi se tipični šumski stanovnici često pogrešno upotrebljavaju za popunjavanje sjenovitih mjesta u zabačenim kutovima vrta: iako su ukrasni, raznoliki i ponekad se pojavljuju u prekrasnom spektru boja. Dok su perasti listovi zlatne muške paprati zlatnosmeđi i obloženi dlačicama, lijepa kraljevska paprat poznata je po svojim hrđavosmeđim listovima sa sporama koji su slični cvjetnim klipovima. Ako s privlačnim papratima kombinirate bambus, divizmu ili koraljni zvončić, dobit ćete prozračnu i svijetlu kombinaciju koja čak i najbezličnijem vrtu pruža dojam vilinskog ozračja.